“ Naši poslodavci su obični izrabljivači, koji se ponašaju kao robovlasnici kolonizatori, ili u blažem obliku kao faudalci iz srednjeg vijeka. Prvo podrobe i unište ljude prekomjernim i cjelodnevnim radom u neuslovnim objektima, neprirodnim okruženjem, bez ikakve zašite na radu, i pod psihičkom torturom i sa nipodaštavanjem ličnosti radnika. A onda kad se desi da se taj izmučeni radnik razboli zbog takvih neuslova na radu, onda oni smišljaju kako da se rastosiljaju tereta dadžbina za bolovanje tog radnika, a i samog radnika.
Na radnike gledaju kao na potrošnu robu. Vide radnika kao neki bezvrijedan repromaterijal koji je dobar samo dok ćuti i trpi i dok radi za minmalac ili manje od toga.
Kakva gamad od poslodavaca, i ova naša domaća je gora nego ova neokolonizatorska strana gamadurija. I još onda kao neki kao pametni iz države i fondova, razmatraju kao neke zahtjeve ovih pohlepnih feudalaca da bi im namakli još para da mogu da: voze džipove po gradu, kupuju stanove, plaćaju švalerke, potplaćuju političare, daju djeci džeparac za narkotike, kupuju raskalašnim suprugama najskuplju garderobu i kozmetiku...
Bravo državo! Bravo! ”