Stalna upozorenja da će izabrani srpski predstavnici zbog pritisaka na Republiku Srpsku i njene nadležnosti izaći iz rada u zajedničkim institucijama na nivou BiH postala su igrokaz koji nema nikakvog smisla, a poznavaoci političkih prilika, komentarišući ovu tematiku, ocjenjuju i da bilo kakva blokada može biti samo štetna, jer ako su zaista narušeni interesi Srpske, oni treba da se brane u bh. institucijama, a ne izlaskom iz njih.

Tokom prvih 100 dana mandata Vijeće ministara BiH radilo je na ispunjavanju 72 obećanja od ukupno 260, koliko ih je imalo osam partija koje su formirale državni nivo izvršne vlasti. Od tog broja, jedno je dobilo ocjenu “u progresu”, dok je započelo provođenje aktivnosti na ispunjavanju 71 obećanja.

Prijedlog budžeta institucija i međunarodnih obaveza BiH za 2020. godinu stigao je u Parlamentarnu skupštinu, a u okviru njega jedna stavka posebno privlači pažnju. Vlast planira za čak 81 odsto veće prihode po osnovu novčanog kažnjavanja građana i pravnih lica!

Tri godine od britansko-njemačke inicijative, koja je krunisana deklarativnom podrškom svih parlamentarnih stranaka evropskoj opredjeljenosti i neophodnim reformama, sav, tada nanovo probuđeni, optimizam je nestao u suočenju sa neodgovorim ponašanjem ovdašnjih političkih aktera. Koji su nesposobnost da provedu projektovane reforme i dovedu do poboljšanja stanja u zemlji, odlučili ponovo kompenzirati međusobnim svađama, optužbama, dizanjem tenzija,... stavljajući ponovo uskostranačke i lične interese ispred interesa građana.

Prvo polugodište 2017. godine obilježio je neformalni raspad vladajuće koalicije, koji se osim u javnim sukobima njenih čelnika (koji imaju sve odlike preuranjene žestoke predizborne kampanje) manifestovao i nefunkcionalnošću i lošim rezultatima vlasti na državnom nivou. Vijeće ministara, ni iz drugog pokušaja nije uspjelo da kroz Parlament „progura“ paket zakona oko Zakona o akcizama, što je bio preduslov za nastavak aranžmana sa MMF-om. Što je, s obzirom na ovisnost bh vlasti od kredita, možda i najbolja ilustracija nepostojanja i vladajuće većine i politike kompromisa u zemlji. Došlo je i do ponovnog zastoja u EU integracijskom procesu. Ambiciozno postavljeni rokovi za davanje odgovora na pitanja iz Upitnika Evropske komisije su se srušili, zbog uobičajenih opstrukcija ali i zbog nesposobnosti da se efikasno riješe neka banalna tehnička pitanja. U drugu polovinu godine ušlo se sa ponovnim sramoćenjem države na međunarodnoj sceni. BiH, zbog unutrašnjih sukoba, i istrajavanja na uskostranačkim interesima i projektima, jedina nije potpis ala Ugovor o pristupanju Transportnoj zajednici na samitu zemalja zapadnog Balkana u Trstu, a ne uradi li to ni do kraja septembra, biće joj stopirani projekti od cca pola milijarde konvertibilnih maraka. A došlo je i do neusvajanja Izvještaja o radu Vijeća ministara za 2016. godinu, u PSBiH. Pri čemu je ponovo viđena situacija tako karakteristična za bh. politiku - da se vladajuće stranke istovremeno ponašaju i kao vlast i kao opozicija, odnosno da kritikuju i zahtjevaju smjenu vlade, u kojoj i same učestvuju i iz koje ne pokazuju namjeru da izađu.

Vijeće ministara BiH nije razmatralo Prijedlog pravilnika o načinu kontrole cijena, načinu oblikovanja cijena lijekova i načinu izvještavanja o cijenama lijekova u BIH.