“ Zar ne treba kriviti one što su se prodali za 30 maraka, komad mesa i pivo u predizbopredizbornom šatoru, komad asvalta debljine 2cm, kamion -dva sipine ili šljunka ukradenog iz Bosne, ili PREDizbornu rasvjetu koja se odma poslije izbora ugasi jer niko neće da plati račun od struje?
Zar nisu ti ljudi zajedno sa onim koji rade u javnim preduzećima, agencijama, opštinama, odbornici, poslanici i njihova svita prodali budućnost ovog naroda, naše djece i zdravlje za šaku riže ili svoju ličnu korist?
Nikad ništa nisam dobio, a dao sam državi.
Već godinama se glasovi dopisuju, a izbori namještaju tako da rezultati nemaju veze sa onim šta je zaokruženo na glasačkim listićima.
I svi to znaju, a niko ništa.
Ja sam kriv samo svojoj djeci što ih nisam 1992. godine pokupio i otišao odavde.
Nikom drugom nisam ništa kriv. I ne želim da budem.
Uživaj narode u stočnom fondu, a i crkva će da okadi sofru da se bolje ždere.
Poslije toga, sve po starom. Propast nam se kezi u lice već 30 godina. ”