BOŽIĆNE PRAZNIKE DOČEKUJU U ALTERNATIVNOM SMJEŠTAJU U DOBOJU: Trpeza bez pečenice

"Ima ona stara izreka: 'Pokrivaj se koliko ti je jorgan dug.' Prilagodiš se toj situaciji kakva je i nema nam druge. Čisto sumnjam da ću imati pečenicu, ja nemam odakle, šta da radim", kaže Ilija Mikulić, stanar Doma penzionera.

Dodaje da se njegovi sapatnici snalaze kako znaju i kada je riječ o nabavci Badnjaka.

"Ovi koji imaju neka primanja, penziju ili nešto, odu tamo na pijacu, za marku-dvije kupe grančicu. Ko nema, odemo negdje gore po brdima", priča Mikulić.

Supružnici Dujaković, Zorka i Rade, po dvanaesti put će Božić provesti u alternativnom smještaju. 

"Pečenicu nećemo imati, ali obećali su nam iz sela da će nam donijeti malo mesa. Žena je išla na pijacu da kupi Badnjak. Ovdje živimo dvanaest godina, ne znam kada ćemo otići, vjerovatno nikada", kaže Rade Dujaković.

Iako živi u kolektivnom centru, jedna stanarka nam je otkrila da će ipak "imati sve za Božić".

"Ja ću sve imati, imam penziju i meni ne treba ništa. Imaću i pečenicu. Badnjak ću kupiti na pijaci", rekla nam je stanarka, ne želeći da nam otkrije svoje ime rekavši da "to nije važno, jer živi sama".

Većina izbjeglih i raseljenih koji više od decenije žive u Domu penzionera su i korisnici Narodne kuhinje, pa smo neke od njih sreli na putu ka naselju Miljkovac, gdje se svakodnevno dijeli 240 besplatnih obroka.

U petak im je na jelovniku bio gulaš i tjestenina, ali na Badnji dan će imati i posnu hranu.  

"Jedna šerpa krompir čorbe će biti sa mesom, govedinom, a jednu šerpu ću skuvati posno, tako smo se dogovorili sa šefom. Biće krompir čorba, ali ću je napraviti posnu, sa dosta povrća, duplo više nego što ide u čorbu sa mesom", pojasnila je Aleksandra Pavlović, kuharica u Narodnoj kuhinji.