PRVI POMEN DOBOJA – XXVIII juna 1415.

Dana pak 24. stigao je jedan teklić iz Srebrenice od naših trgovaca iz čijih smo pisama saznali da je 16. ovog mjeseca Ivan Gorjanski sa mnogim četama uzoritosti pristao u Usori pod tvrđavom Dobuj. On je kako se priča krenuo za Bosnu….

U Dubrovniku, XXVIII juna 1415.

Ovaj prvi pisani trag u kome se pominje Doboj pronašao je primarijus dr Ivan Petričević, ljekar u Medicinskom centru u Doboju, pulmolog svjetskog glasa, profesor na Medicinskom fakultetu u Banjaluci, erudita, istoričar, pjesnik i jedan od najobrazovanijih ljudi ne samo u Doboju nego i u cijeloj Bosni. Punih 35 godina radio je u Medicinskom centru u Doboju i osnovao Grudno odjeljenje dobojske Bolnice.

U pismu koje je otkrio u Dubrovačkom arhivu, osnovanom u 13. vijeku, dr Ivan Petričević, rodom iz sela Lovreć u Imotskoj krajini, blizu granice Hrvatske i Bosne i Hercegovine, pronašao je riječi subtus castrum Dobuj i to je dakle prvo spominjanje Doboja u pisanim dokumentima. Svoj tekst, pravu studiju, prvo je objavio kao feljton u ''Glasu komuna'' (urednici Ferid Čehić i Savo Petrović) krajem 1975. godine, zatim u prvom broju časopisa ''Značenja'', avgusta 1982. (urednik Pavle Stanišić, jedan od pokretača časopisa među kojima je bio i autor ovih redova) i u knjizi ''Doboj u dvadesetom stoljeću'', koju su na oko hiljadu stranica pripremili i napisali novinar Fahrudin Kapetanović i pozorišni radnik, scenograf, glumac, režiser i dramski pisac Rašid Muminagić. 

Pismo su Dubrovčani, čija je Republika (1358-1808) bila simbol slobode i slobodne trgovine (Ivan Gundulić, nesuđeni knez Dubrovačke republike, napisao je pjesmu u kojoj su i ovi stihovi: O, lijepa, o draga slobodo… / Sva srebra, sva zlata, svi ljudcki  životi / ne mogu biti plata tvoj čistoj lipoti), pisali neposredno pred veliku bitku na ušću Usore u Bosnu, u Makljenovcu,  kada su bosansko-turske koalicione snage porazile  vojsku cara i kralja Sigismunda, tada najmoćnijeg evropskog vladara. Sigismund (1368-1437) je bio i hrvatski kralj, krunisan u gradu Stolni Biograd, u Mađarskoj. Mudri Dubrovčani, koji su prvi proglasili ukidanje ropstva i prvi u svijetu priznali Sjedinjene Američke Države i među prvima u Evropi otvorili apoteku, još ranije su poručivali Sigismundu, koji je nekoliko puta pokušavao da pokori Bosnu ''da je bolje s Bosnom živjeti u miru nego ratovati''. Ovaj savjet nisu prihvatili ni turski sultani,  ni austrijski car Franjo Josip, a ni Adolf Hitler. Tek poslije oslobođenja 1945. godine Bosna i Hercegovina je doživjela  privredni, socijalni, kulturni i svaki drugi napredak koji je bio prekinut građanskim ratom 1992-1995. godine.

Dakle, Doboj se prvi put spominje u vrijeme burnih događaja  u Evropi i svijetu. To je bilo tačno 28. juna 1415. godine, dvadeset šest godina poslije bitke na Kosovu, te, 1415. po nalogu Rimokatolilčke crkve spaljen je Jan Hus, filosof, sveštenik, prethodinik protestantskog pokreta, heroj i svetac Češke. Petnaest godina nakon toga, po odluci crkvenog suda na lomači je spaljena 19-godišnja Djevica Orleanska, Jovanka Orleanka, poslije čega će stogodišnji rat između Francuza i Engleza biti završen pobjedom Francuske. Jovanka Orleanka je oličenje francuskog patriotizma. Četvrt vijeka poslije pomena Doboja, 1440. godine, Johan Gutenberg će pronaći mašinu  za štampanje knjiga i novina i na početku ovog milenijuma biti proglašen za najvažniju ličnost epohe.  Među deset najvažnijih ličnosti u istoriji čovječanstva je i naš Nikola Tesla.

Dr Ivan Petričević (1925-2013) svakako zaslužuje  našu zahvalnost za uporno traganje da pronađe kada je prvi put u istoriji pomenut Doboj. To je čovjek koji je uveliko doprinio  razvoju zdravstva i kulture u gradu koga je volio i cijenio. Doboj je zajedno s nekada bratskim Celjem u Sloveniji bio među deset gradova koji su se najbrže razvijali u Jugoslaviji sve do početka rata 1992. godine. Još jednom ponavljam prijedlog da se jedna ulica u Doboju nazove imenom dr Ivana Petričevića. Pohvale zaslužuju i regionalni list ''Glas komuna'' i časopis ''Značenja'', koji su bili važan dio kulturne istorije grada na tri rijeke, kao i knjiga ''Doboj u dvadesetom stoljeću'' koji čuvaju uspomenu na prvi pomen Doboja, grada naše mladosti i ljubavi, koji nosimo u svom srcu bez obzira na sve bure, vratolomije i nedaće kroz koje smo prolazili u posljednje tri decenije.

Sjetite se Doboja, šest stoljeća i sedam godina je puno istorije, muka i teškoća, ali i ponosa što smo živjeli u gradu na tri rijeke i još uvijek mu se sa ovih zemnih meridijana  ponekad vraćamo s tugom i sjetom, uvjereni da će to, možda, opet biti grad koji pamtimo i volimo. Grad koji je milovao naše duše i budio u nama neka fina osjećanja, davao nam utjehu u nevoljama koje su nas pratile u životu. Grad, kako neko davno reče, u kome nije bila suština to što smo živjeli nego kako smo živjeli. Grad u kome su nam se i zvijezde smiješile.

Sjetimo se i prvih poznatih stanovnika našeg kraja koji su živjeli polovinom drugog vijeka naše ere. To su bili rimski podanici Septimio i njegova žena Ticija. Arheolog i istoričar Brana Belić, nekadašnji direktor Muzeja u Doboju, pronašao je nadgrobnu ploču rimskog veterana Septimia na groblju iznad Kastruma, rimskog utvrđenja blizu ušća Usore u Bosnu.  Septimo i njegova žena su živjeli negdje u polju pored ovih rijeka pa su tako ''najstariji imenom poznati stanovnici našeg kraja''. 

(Časopis ''Značenja'', oktobar 2021)

Trenutno stanje na graničnim prelazima donosi Auto-moto savez Republike Srpske

Stanje na graničnim prelazima možete pratiti UŽIVO i putem aplikacije za Android Auto-moto saveza Republike Srpske!