JA IMAM STAV: Smišljena strategija za uznemiravanje Obrena Petrovića

Istom temom se bave Nezavisne novine u današnjem izdanju u kojima se, između ostalih, citira i mišljenje moje malenkost. Prostor u kratkom članku, naravno, ne dopušta širu elaboraciju navedenog fenomena koji bih želio ovom prilikom da detaljnije obrazložim.

Kao prvo, evidentno je da rečeni anonimac raspolaže informacijama koje se odnose na Petrovićevu nesumnjivu kolaboraciju s bošnjačkom stranom o čemu se u narodu zna puno i o tome govori u užim krugovima. Dakle, pisac poruka, tačnije grafita, o Petrovićevoj kolaboraciji sa Bošnjacima iz vrha vlasti, bilo da je riječ o aktuelnim ili bivšim čelnicima civilne i vojne vlasti, ima krug ljudi koji ga opslužuje navedenim informacijama, kao što ima i pomagače za aplikovanje rečenih poruka. Zato je uputnije govoriti o ilegalnoj grupi nego o anonimnom pojedincu.

Opštepoznato je kako svaka grupa ima svog čelnika, mozak, kako se to metaforički kaže, koji osmišlja aktivnosti grupe, ovom prilikom pribavlja kompromitujućr matrijale, pravi od njih grafite i potom ih prosleđuje distributerima. Nema sumnje da je rečeni „mozak“ osmislio „operaciju“ kao jednu eminentno psihološku ili psihosocijalnu inicijativu upućenu građanima koji u navedenim porukama, čak i ako pripadaju načelnikovim ljudima, vide škakljivu istinu o kolaboraciji njihovog lidera koju oni podsvjesno ne mogu tolerisati! Ovo je samo jedna strana navedene „operacije“.

Druga strana iste operacije ima svoju podlogu u savremenoj psihologiji. Naime, postoje u razvijenim zemljama, Zapada i Rusije prije svega, naučni pristupi u plasiranju poruka djelovanjem čovjekove podsvijesti od pošiljalaca na primaoca poruke. Ne treba ovom prilikom smetnuti s uma biblijsku poruku koja glasi: Ako imaš vjere kao gorušičino zrno, reći ćeš onoj gori da se pomakne i ona će se pomaknutu.

Htjeli to oni priznati ili ne, Obren Petrović i bulumenta oko njega nisu spokojni ljudi jer nemaju čistu savjest i njihov prijem navedenih poruka prati uznemirenje, strah i nekontrolisana reakcija. Da jad bude veći, Petrovićevi lelemudani su se pretvorili u čitače rečenih poruka i kada ih nađu pohrle šefu da mu iste dojave ni ne sluteći da time postaju svakim danom omraženiji upravo kod svog šefa. Naime, šefova ličnost zahvaćena rascjepom, pošto ne vidi i ne zna anonimnog pisca poruka, reaguje podsvjesno na neposredne donosioce informacija koje on patološki mrzi.

Naprijed navedena crta ličnosti aktuelnog dobojskog gradonačelnika pokazala se u njegovom sukobu sa svojim najodanijim ljudima iz nedavne prošlosti koje je odjednom iz čista mira odbacivao, čak ostavljao bez hljeba, pri tome ne želeći ni da ih vidi.

Treća strana navedene „operacije“ odnosi se na djelovanje plasirane poruke same po sebi, upravo empirijski. Naime, opet je riječ o naučnom pristupu u savremenoj psihologiji koji glasi da poslana poruka ima direktan učinak na onoga na koga je upućena, bio on upoznat s porukom ili ne. To bi bilo nešto što je analogno kletvi i proklinjanju za koje, bar kad su Srbi u pitanju, postoje empirijski dokazi prokletstva nad onima zbog kojih je zakukalo slabo i nejako, poniženo i uvrijeđeno.

Sve u svemu, dosadašnji pristup medija navedenom fenomenu anonimnog slanja poruka ljudima iz vrha vlasti u Doboju jeste površan pristup o čemu bi svoju riječ u krajnjem trebalo da daju stručnjaci. Neka ovaj moj članak bude signal medijima da potraže ljude iz struke, koji su pozvaniji od mene.

Praktičan učinak navedene „operacije“ tek treba da se vidi, naravno uz uobzirenje činjenice o ne tako davnoj peticiji protiv načelnika Grada Doboj koju je provela Boračka organizacija a čiji će se efekti vidjeti iduće godine kada su planirani lokalni izbori u Republici Srpskoj.

Nisam od onih ljdi koji prizivaju zlo, ali opreza radi, treba svaku, naizgled slučajnu opomenu uzimati ozbiljno u vlastitom interesu.

Vasilije Šajinović, profesor u penziji