DOBOJ: Zbog pravdanja para izmišljali dijelove studije

Sručnjaci za biodiverzitet tvrde da su u studiji Ministarstva transporta i komunikacija BiH, koja je definisala uticaj izgradnje auto puta na životnu sredinu, navedene životinje od kojih neke na području BiH ne žive duže od jednog vijeka.

Za to je zaslužan tim od 22 eksperta, koje je sarajevski institut IPSA – a po narudžbi Ministarstva transporta i komunikacija BiH – angažovao za izradu studije o zaštiti životne sredine na dijelu koridora Vc na dionici od Svilaja do Doboja.

Prema ovoj studiji, na ovoj dionici žive medvjedi i vukovi kojima Posavina inače nije stanište, bjeloglavi sup koji se, kako kažu stručnjaci, ne gnijezdi u BiH, droplju, vrstu koja u našoj državi ne postoji više od sto godina, slijepo kuče i još neke stepske ili mediteranske vrste koje su ili odavno izumrle na području BiH ili ih, da stvar bude gora, nikad nije ni bilo.

Sjeničić: Prepisuju stotinu godina stare radove

Stručnjaci upozoravaju da je ovakav pristup određenim naučnim radovima skandalozan i da bi u svakoj drugoj državi davno bio kažnjen onaj ko je odgovoran za ovakve podatke.

Ekspert za biodiverzitet Jovica Sjeničić kaže za Banjaluka.net da se dio o flori, vegetaciji i fauni, ali i pejzaž skoro po pravilu prepisuju i najčešće pogrešno, čisto da se zadovolji forma.

“Podaci se nelogično “nabacaju” iz radova starih preko 100 godina ili se jednostavno navede da “..prema izrađivaču dostupnim podacima, utvrđeno je da na projektnoj lokaciji nema ugroženih i rijetkih vrsta, ekološki vrijednih prirodnih područja…” i tu se priča završava. Ako nema vrijednih vrsta zašto da ih štitimo ili da ublažavamo po njih negativne efekte”, smatra Sjeničić.

Kada je u pitanju konkretno ova studija, Sjeničić naglašava da je priređivač koristio veliki broj neadekvatnih naziva kako na našem tako i na latinskom jeziku koji nisu u upotrebi desetinama godina.

” Jeste li ikad čuli za škvrlja kriješvara, troprstu tukavicu, jejića lulavca, orla crndača i druge? Ja nisam. Da ne pričam o tome što su ti nabacani podaci neprovjerljivi. Tako se na osnovu svih tih pogrešnih podataka razmatra zaštita vrsta kojih nema, dok prave mjere zaštite zbog grešaka izostaju, pa je poslije teško izmjeriti stvarne negativne uticaje na živi svijet”, ističe Sjeničić.

Zbog svega toga ne bi čudilo, dodaje sagovornik portala, kada bi se u nekim budućim radovima našli manžurijski nasrtljivi skočimiš ili himalajska koza, s obzirom da to ionako niko i ne razmatra.

“Da ne bude da samo kritikujemo i da nema rješenja, ima i eksperata i savremenih podataka, ali zašto da ih angažuju i traže podatke kad može i ovako. Pitanje je do kad? Neko će na kraju pitati “a što da i štitimo te vrste, dosadni ste više s tim”, Pa zato što od njihovog prisustva zavisi kvalitet životne sredine. Nema zdravih ekosistema, zemljišta, vode i vazduha bez biodiverziteta”, zaključuje Sjeničić.

Handžić: Ja sam samo tražila da to što brže uradimo

Studiju uticaja na okolinu dionica Svilaj Doboj jug pisao je konzorcijum od sedam preduzeća, a u izradi ovog dokumenta, koji je pripremljen još u junu 2007. godine, učestvovala su čak 22 eksperta. Voditelj projekta bila je Ana Handžić.

Handžićeva je za Banjaluka.net rekla da ona jeste bila voditelj projekta, ali da je samo rukovodila cjelokupnom dokumentacijom i izradom studije, odnosno da bude u roku završena.

“Ja znam da je izvršilac cjelokupne projektne dokumentacije bio konzorcijum IPSA instituta u Sarajevu sa drugim firmama, a odgovornost za to što je studija pogrešna u nekim djelovima trebao bi da snosi onaj ko je odobrio studiju. Ja lično nisam bila zadužena da pregledam ispravnost činjenica i podataka u studiji, moj zadatak je da bude ispoštovan zadati rok i da sva dokumentacija bude kompletna. Svaki od stručnjaka koji je radio svoj dio dokumentacije odgovoran je za ono što je napisano”, tvrdi ona.

Stupili smo u kontakt i sa IPSA institutom gdje nam je rečeno da veliki broj tih eksprata koji su tada bili dio IPSA-e više ne tu rade, dok ostale stručnjake ne poznaju.