DOBOJ: Željezničari štrajkači pred otkazom?

Željezničari uvjeravaju da su septembarski bunt organizovali identično kao martovski koji im je uredno priznat. Zato nisu ni očekivali da će uopšte doći do komisije, a kamoli do eventualnog otkaza.

“Na osnovu čega i koji zakon smo mi prekršili još nismo dobili. Pisali smo svim mogućim institucijama u RS, inspekciji rada, Ministarstvu rada, niko nije nadležan. I ono što je apsurd u ovom svemu je da nigdje nema koju tačku zakona smo prekršili, odnosno član”, kaže Boris Šukalo, sindikat saobraćaja i transportne djelatnosti u ŽRS.

Iz uprave Željeznica odgovaraju da su radnike na vrijeme obavijestili o promašenom pokušaju štrajka i da krše nekoliko odredbi zakona. Potvrdu da su u pravu su, kažu, dobili i od inspekcije rada. Zato je komisija koja će im uskoro zakucati na vrata bila sasvim logičan slijed događaja. Nisu dolazili na posao – moraju da odgovaraju, poručuju iz Željeznica Srpske.

“Štrajk nije organizovao ni jedan sindikat,takođe, nije donesena odgovarajuća formalna odluka o stupanju u štrajk, nije formiran štrajkački odbor, nije ispoštovana procedura komunikacije sa poslodavcem. Iz Željeznica RS smo u toku trajanja ovog protesta više puta javno upozoravali da se radi o postupanju koje se ne može smatrati štrajkom u smislu odredbi Zakona o štrajku”, navedeno je iz Željeznica RS.

Željezničari kažu da su svih osam radnika koji su pod lupom članovi sindikata saobraćaja koji predvodi Zlatko Marin. Ironično, kao predvodnik štrajka, Marin se nije našao u disciplinskoj prijavi jer, kako su ranije objasnili u Željeznicama, on nije imao obavezu da bude stalno na radnom mjestu.

“Mi pretpostavljamo da pokušavaju, grubo rečeno, da nas sklone, na kraju, kad se sve to sumira. Mi dolazimo do zaključka da oni od radnika hoće da naprave roba koji nema nikakva prava, da je radnik potrošna roba”, rekao je Zoran Ćućić, radnik ŽRS.

Željzničari kažu da će spremni dočekati komisiju, sa argumentima za koje vjeruju da im idu u korist. Za početak, poručuju da nisu krivi što su pronašli i iskoristili rupu u Zakonu o štrajku, jer se u njemu gladovanje kao oblik sindikalne borbe nigdje ne pominje.