Loš koncept privatizacije i još lošije sprovođenje uzrok svih problema

Koncept privatizacije, koji je krajem devedesetih nametnut od strane medjunarodne zajednice, a koji su domaći političari uz slab ili nikakav otpor prihvatili, je glavni uzrok svih problema sa privatizovanim preduzećima, kaže Grabovac.

On je ocijenio da osim što nije došlo do priliva svježeg kapitala, novih tehnologija, efikasnijeg upravljanja, možda i najveća mana tako provedene privatizacije jeste prelazak  društvene i državne imovine u ruke investitora sa jako sumnjivim namjerama.

„Ne bih apostrofirao činjenicu da je imovina prodavana po nerealno niskim cijenama. Naime, treba uzeti u obzir jako loš imidž BiH kao postratne zemlje što sigurno nije dobar motiv za dolazak ozbiljnih investitora i za plaćanje realnijih cijena. Ipak, morale su se tražiti dodatne bankarske i druge garancije kao obezbjeđenje da će investitori ispoštovati klauzule privatizacionih ugovora vezanih za zadržavanje djelatnosti, zadržavanje odredjenog broja radnika u dužem vremenskom periodu i sa definisanom platom i sl. Cijena bankarske garancije bi za veliki dio preduzeća (zastarjele tehnologije, devastirana oprema, gubitak tržišta, odliv kvalitetne radne snage i dr.) bila i jedina realna cijena“, ocjenjuje Grabovac.

On smatra da bi koncept privatizacije većeg dijela državne imovine putem internog dioničarstva sigurno dao bolje rezultate u sprečavanju devastacije i opšte grabeži koja je nastala kao proizvod različitih vidova mahinacija.

Drugo, privatizacija putem berze bi bila najtransparentnija i najbolje bi odražavala relnu cijenu preduzeća ili makar realnu cijenu nekretnina preduzeća koja su najčešće i bila u fokusu investitora.

„Eventualnu odgovornost državnih organa i institucija za ovakvu situaciju bi trebalo utvrditi u najskorije vrijeme i to prije svega zbog toga da nam se ovakve situacije, poput poslednje sa Fabrikom „Birač“, više ne bi dešavale“, kaže Grabovac.