DOBOJ: Izdavačka kuća „Štampa“ najplodniji dobojski izdavač u 2016. godini

U tekućoj 2016. godini „Štampa“ je na prvom mjestu sa ukupno pet objavljenih knjiga u vremenu od 1. januara do sredine novembra. To su sljedeće knjige: Istina o ratu na Ozrenu autora Mirka Todića, Monografija roda Jovanovića, autora Đorđe S. Jovanovića, Pisma sa Ozrena, autora Janka Petrovića, U bezvremenu, autora Milana Todorovića Todora, te Djerba, Djerba, autorke Čedomile Ohene Asare.

Navedena činjenica bila je razlog za naš razgovor s vlasnikom i glavnom i odgovornim urednikom „Štampe“ Vasilijem Šajinovićem koga smo zamolili da nam podrobnije osvijetli izdavačku djelatnost kao posebnu oblast kulture s posebnom društvenom odgovornošću, te da se osvrne u tom pogledu na stanje u Doboju. Zanimalo nas je ko su autori i kakve su teme o kojima ovi pišu u naprijed nabrojanim knjigama.

- Uprkos skromnom broju naslova koji su ove godine izišli u našem gradu, te uprkos činjenici da naša izdavačka kuća vodi po broju izišlih knjiga, moram istaknuti da su dobojski izdavači tu gdje jesu kako bi „pokrivali“ zahtjeve dobojskih autora, mislim i onih sa područja regije Doboj. Zahvaljujući entuzijazmu osvjedočenih dobojskih kulturnih pregalaca kakvi su, prije svih, Janko Petrović sa do sada objavljene tri knjige, te Đorđo Jovanović sa dva do sada objavljena naslova, u našem gradu izlaze knjige pretežno dokumentarnog žanra, kakva je i knjiga Mirka Todića iz Lipca. Preostale dvije knjige pripadaju beletristici; knjiga MIlana Todorovića Todora sadrži poeziju dok je knjiga Teslićanke Čedomile Ohene Asare, najjednostavnije rečeno, putopisni roman.

Ja kao odgovorni urednik vodim računa da knjige koje uređujem imaju dignitet kakav priliči ozbiljnom izdavaču tako da sam siguran da oni koji ih budu čitali neće imati priliku da iste komentarišu u smislu „Ovdje je badava utrošen papir!“ Recenzenti koje „Štampa“ angažuje vrlo su stručni i odgovorni ljudi, kao što su to i lektori; za sve njih Zakon o izdavačkoj djelatnosti Republike Srpske propisuje najmanje visoku stručnu spremu iz oblasti koje određena knjiga obrađuje. Prednje ističem pošto se nerijetko u izdavačkoj djelatnosti kod nas, umjesto stručnih i odgovornih ljudi, pojavljuju diletatnti, da ne upotrijebim neku težu riječ, koji favorizuju nepismenost kakvoj i sami pripadaju.

Da zaključim, napor je sakupiti građu i napisati knjigu a odgovornost urednika i recenzenata je da obezbijede da ono što će se štampati ima provjernu vrijednost a ne „da drži vodu dok majstori odu“ kako to slikovito poručuje narodna poslovica.