Poželjeti od mjeseca: Život i doba Bili Holidej

Ova uvodna rečenica čeka nas na zadnjoj strani korice knjige o Bili Holidej, koju je 1994. napisao američki muzički kritičar Donald Klark, a krajem prošle godine objavila u srpskom prevodu izdavačka kuća Utopija. Ta je izjava polazna tačka s koje ovaj autor kreće u istraživanje života najznačajnije džez pjevačice svih vremena. „Znao sam da ću morati da srušim konvencionalnu predstavu o njoj kao o tragičnoj crnoj ženi", dodaje autor već u predgovoru, te dodatno podiže ljestvicu očekivanja od čitaoca.

Život Bili Holidej bio je ispunjen konstantnim patnjama - nesigurnostima zbog odbačenosti od strane porodice, posljedicama droge i alkohola, i nadasve nezdravim vezama s muškarcima koji su je tukli i materijalno iskorišćavali. Ove činjenice se niko nije ni trudio da ospori, te u tom svijetlu Klarkova uvodna najava djeluje problematično. Kako knjiga odmiče, vidimo da biograf i sam navodi mnoštvo dokaza u prilog ovim poznatim podacima, pa ostaje da se zapitamo – šta je ovde zapravo novi ugao iz koga ćemo sagledati Bilin život?

Prije svega, valja napomenuti da se autor najviše oslanja na svjedočanstva brojnih aktera iz života Holidejeve, koja je između 1970. i 1972. sakupila Linda Kuel, ne stigavši da objavi svoje istraživanje prije nego što će preminuti. Ova obimna građa je, početkom devedesetih, sigurno bacila novo svijetlo na život slavne pjevačice, a prije svega na njeno djetinjstvo koje je bilo obavijeno velom misterije i mistifikacije. S druge strane, kako i sam Klark primjećuje, radi se o često nepouzdanim svjedočanstvima koja su (očekivano) obojena krajnje subjektivnim zapažanjima intervjuisanih osoba. Autor se našao u nezahvalnog poziciji, baratajući obimnim i uzbudljivim, ali relativno nepouzdanim materijalom.

U datim okolnostima Klark se opredjelio za navođenje ogromnog broja citata u integralnom obliku, oko kojih će povremeno nabaciti svoja tumačenja navedenih događaja. Ovaj metodološki postupak mu je pomogao da dosegne kakvu-takvu objektivnost trudeći se da vlastitu interpretaciju citata svede na neophodni minimum. No s vremena na vrijeme bi ipak morao da „uleti" radi ispravke nekih navoda koji ne odgovaraju činjenicama, a naposljetku bi se odredio prema mikro-biografskoj cijelini koju tvore izjave date u određenom vremenskom periodu.

U praksi, glavni Klarkov autorski upliv je svojevrsno negiranje uloge žrtve Holidejevoj. Nakon svega što smo saznali o pjevačici, to bi nam se moglo učiniti kao notorna budalaština, no autor svoju tezu zasniva na okolnostima i vremenu u kojima je ona odrastala. Poenta bi bila – nije ni moglo biti nikako drugačije, a osobu određuje način na koji se postavlja prema datoj situaciji. Prema Klarkovom mišljenju Bili je bez mnogo oklijevanja i drame ulijetela u ovakav životni milje. A kada je postala „žrtva" po svim objektivnim civilizacijskim mjerilima, nije ni ona ostajala dužna drugima – itekako je znala da iznevjeri bliske osobe, pa čak i da (doslovno) uzvrati snažan udarac svojim bahatim muškarcima.

Najveći autorov problem je, ipak, preterana fascinacija faktografijom i potragom za „objektivnošću". S jedne strane to ide dotle da tekst biva opterećen brojevima ulica, satnicama, suvoparnim podacima o sudskim procesima... premda bi za krajnji proklamovani cilj djela bilo dovoljno i sažeto prepričavanje ovih momenata. S druge strane, ovoliki broj citata i nije bio baš neophodan – zbog njih je tekst preobiman i rastrzan, te zamara čitaoca koji se na 450 strana lomi između autorove nesumnjive elokvencije i narodskih, žargonom obojenih izjava. Konačno, tu je i (nehotična?) tabloidizacija života velike umjetnice – često smo ostavljeni na milost i nemilost odveć detaljnom prepričavanju njenih narkomanskih dogodoštvina, prebijanja, i sličnih nemilih scena.

U nekoliko navrata Klark pokazuje izvanredno poznavanje džeza i samog djela Bili Holidej sa stručno-muzičkog aspekta. No da je ostavio više prostora za kritički osvrt na samo djelo umjetnice, knjiga bi izgubila na atraktivnosti. A i Bilin život je, eto, bio mahom zaista onakav kakvim ga autor opisuje. U konačnom zbiru, "Poželjeti od mjeseca" je djelo na pola puta između dobre ideje i nezgrapne realizacije. Dovoljno zanimljivo za one koje zanima što više detalja iz Bilinog života, ali i kao materijalna građa za neko buduće, stilski uobličenije djelo o ovoj velikoj umjetnici 20. vijeka.