Dodatni stres za trudnice

Novinarka eTrafike Snježana Aničić Petković zatrudnila je prije tri godine. U sedmom mjesecu trudnoće morala je da otvori bolovanje, nakon što joj je ljekar rekao da je trudnoća rizična i da mora strogo da miruje. Iako je imala zdravstveno osiguranje, trudnoću je vodila u privatnoj ordinaciji, kod ljekara u koga ima povjerenja. Problem je nastao kada je otišla u Dom zdravlja Derventa kome pripada, jer po zakonskim propisima u Republici Srpskoj, bolovanje ne može otvoriti ljekar koji nema potpisan ugovor sa Fondom zdravstvenog osiguranja, što je bio slučaj sa njenim ginekologom.

“Prvo, saznala sam da sam registrovana kod doktora kod kojeg nikad nisam otišla na pregled ili po neku uputnicu. Pitala sam kako me neko može registrovati, šta ako ne želim biti kod tog doktora? Rečeno mi je da to oni rade „automatski“, šta god to značilo. Drugo, taj dan kad mi je trebalo otvoriti bolovanje nije radio doktor kod kojeg sam registrovana nego druga doktorica. Bila sam opuštena, misleći da bukvalno treba samo da prepiše nalaz koji već imam, ne treba mi pregled”, pojašnjava ona.

Međutim, situacija se naglo mijenja. Stres oko saznanja da je trudnoća rizična, dodatno povećava grubo ponašanja doktorice.

“Bahato je pitala „šta trebaš“, a kad sam objasnila da mi treba bolovanje, tek tad sam doživjela vrijeđanje. Nastavila je: „Sve biste da vodite trudnoću privatno a kad vam nešto treba onda dolazite meni. Ovaj tvoj doktor uvijek nešto izmišlja, ja radim duže od 20 godina i on uvijek nešto pametuje. Otkud ja znam da si trudna? Meni sad treba vremena da pregledam sve papire. Došla si i samo bacila papire na sto i kažeš da bi bolovanje. Izađi napolje!“ Nisam mogla vjerovati šta slušam. Rekla sam joj da bih i sama izašla da me nije izbacila, a da me pogledala mogla je vidjeti da imam trudnički stomak iako nije bio veliki. Toliko sam se uznemirila, bukvalno sam se tresla i razmišljala da li da se vratim ili da zovem nekoga da bude uz mene”, prisjeća se Snježana.

Dobila je dokument koji joj je bio potreban, ali je uz njega došla velika doza uznemirenosti.

“Nisam bila u stanju da odmah vozim, prvo mi je trebalo da se smirim i kontrolišem disanje. Kada sam došla kući, nazvala sam kliniku u kojoj je radio moj doktor i pitala još jednom ima li ugovor sa Fondom iako sam znala da nema. Na sljedećem pregledu me moj doktor već dočekao sa pitanjem šta se dogodilo. Nije bio iznenađen, sam je rekao da mu se trudnice Dervente žale se na tu doktoricu”, govori nam ona.

Snježana je dva puta tokom trudnoće bila hospitalizovana na Univezitetskom kliničkom centru u Banjaluci, gdje je zbog opasnosti od prijevremenog porođaja primala terapiju za razvoj bebinih pluća.

Nažalost, nije samo ona imala loša iskustva sa Domom zdravlja u Derventi. Iako je prvu trudnoću vodila privatno, Z. R. iz Dervente je po savjetu prijateljice otišla kod doktorice u Dom zdravlja. Iste one koja je Snježani napravila problem.

“Svi su mi rekli da kažem da želim da otvorim karton i kod nje, jer će inače biti problem. To sam i uradila. Međutim, u drugoj trudnoći stvarno nisam imala ni vremena, a nije mi se jednostavno išlo kod nje na preglede, pored mog izabranog doktora. Vdjela sam da žena nije moj tip doktora. Mislim, valjda imam pravo da odlučujem kod koga želim da se liječim, pogotovo u toku trudnoće. Provela sam ja dosta vremena i u inostranstvu, tamo se i školovala i radila, pa mi je već nekako i bilo normalno da se doktori jednostavno mijenjaju dok ne nađeš nekog ko ti odgovara”, govori ona za eTrafiku.

Naviknuta na slobodu u odlučivanju, na početku druge trudnoće je ponovo otišla istoj doktorici, ali ne sa zahtjevom da joj ona kontroliše trudnoću već da uradi nalaze na koje ima pravo preko zdravstvenog osiguranja. Odmah je medicinskoj sestri rekla da ne želi otvaranje kartona već samo nalaze. U čekaonici je provela tri sata.

“E, kad konačno dođoh na red – galama, histerisanje, blaćenje mog doktora kako on pojma nema, a ona čitavih 27 godina iskustva. Sve ja to slušam, i gledam u nju. I kad je završila sa svojim monologom, ja fino kažem: „I, hoćete mi sad dati moju uputnicu?“. Razljuti to nju još više, da li je mislila da će me rasplakati, uplašiti, šta li, vjerovatno nije očekivala da ću ja i dalje tu da sjedim i tražim uputnicu. Kaže ona: “Evo ti uputnica sad i nikad više da mi nisi došla, ma neću ti dati ni kad se budeš trebala poroditi, ne dolazi mi više ni slučajno. Idi radi nalaze privatno, idi se porađaj privatno, ti si izašla iz sistema, nemaš mi više šta dolaziti”. Znači tako je rekla od riječi do riječi. Napisa ona neku uputnicu na kraju, pola napisala, pola nije i na kraju ja opet završih privatno da to sve radim”, prisjeća se ona.

Doktorica nije odgovorila na naš zahtjev za razgovor.

N.A. iz Banjaluke iskusila je paradoks zdravstva u Republici Srpskoj. Trudnoću je vodila paralelno u privatnoj ordinaciji i u javnoj ustanovi, ali kod istog doktora. U njenom slučaju to znači da nije imala vremena da čeka svoj red na UKC-u pa je plaćala preglede u privatnoj ordinaciji, pa taj nalaz nosila na UKC istom ljekaru da ga on samo prekuca.

“To što su napravili da ne može bolovanje otvoriti na osnovu nalaza privatnika je iskreno van svake pameti. Šta da vodim trudnoću u inostranstvu, ne vrijedi nalaz?”, govori ona.

Loša iskustva porodilja vode nas i u susjedni Prnjavor. Cijeli život B. S. je išla kod istog ginekologa, u privatnu ordinaciju, zbog čega je željela da upravo on vodi njenu trudnoću. Kada su joj zatrebali nalazi krvi, u Domu zdravlja su odbili da joj daju uputnicu.

“Tu nastupa linč. Odlazim kod ginekologa i javljam se sestrici na prijem i objasnim situaciju, da bi onda krenulo – kako to ja mislim da idem privatno pa sad hoću nešto od njih. Drskim tonom i pomalo visokim nastavlja: “Ako imate para da plaćate privatno ljekara, imate i za pretrage u privatnoj laboratoriji”. Rekla sam da mogu da odradim i privatno ali krvnu grupu traže sa Instituta jer ću se porađati na UKC-u, na šta je rekla: “Pa porodi se privatno.” Uputnicu nisam dobila. Na kraju mi je izdala kolegica koja je doktorka ali radi u drugom timu i sve ostalo vezano za trudnoću sam rješavala sa kolegicom, ne bih rekla preko štele, ali nije ni rješenje da za sve moramo da imamo nekoga iz njihovog sistema”, pojašnjava ona.

Iz Fonda zdravstvenog osiguranja kažu da „ovlašćeni doktor porodične medicine utvrđuje prvi dan bolovanja kao i privremenu nesposobnost u trajanju do 30 dana na osnovu prijedloga ljekara ginekologa kod kojeg je žena registrovana ili na osnovu ginekologa iz bolnice ili UKC RS sa kojima FO RS ima potpisan ugovor“. Ako bolovanje traje duže od mjesec dana, trudnica ide na prvostepenu komisiju. Kao razlog za ovakvo postupanje navode to da Fond ne može da kontroliše zdravstvene ustanove sa kojima nema potpisan ugovor, što znači da nema načina da reaguje ako propisi ne budu ispoštovani.

„Dakle, ovdje se ne dovodi u pitanje stručnost ljekara u privatnim zdravstvenim ustanovama, niti kvalitet pružanja zdravstvene usluge, već Fond nastoji da unaprijedi ovu oblast i da generalno zaštiti prava osiguranika, budući da Fond ne može da obavlja kontrole u zdravstvenim ustanovama koje nemaju ugovor sa nama. Takođe, zdravstvene ustanove predlažući bolovanje za osiguranike, a da pri tome nemaju ugovor sa nama, direktno utiču na trošak bolovanja i stavljaju se u istu ravan sa ugovorenim zdravstvenim ustanovama. Napominjemo da Fond redovno kontroliše ugovorene zdravstvene ustanove i u slučaju eventualnih nepravilnosti kada je riječ o bolovanjima, kao i drugim pravima, umanjuje mjesečnu tranšu u skladu sa ugovorom, što nije moguće uraditi u zdravstvenim ustanovama sa kojima nemamo ugovore“, navode u svom odgovoru portalu eTrafika.

Dodaju da im se svaka zdravstvena ustanova može obratiti sa zahtjevom za potpisivanje ugovora.

Trenutno stanje na graničnim prelazima donosi Auto-moto savez Republike Srpske

Stanje na graničnim prelazima možete pratiti UŽIVO i putem aplikacije za Android Auto-moto saveza Republike Srpske!