TIHI ODLAZAK DOBROG ČOVJEKA Počivaj u miru Rufi (FOTO)

Cijeli grad je danas odćutao opelo na Šušnjarima. Onaj grad koji se s Rufijem radovao kad ekipa pobijedi. Kad desetine novih dječaka i djevojčica svake sezone nahrli u klub. Ćutali su i skrivali suze barem stotinu roditelja koji su djecu dovodili na treninge čika Rufiju, pomalo ljubomorni na bezgraničnu odanost klinaca svom treneru.

Umjesto komemoracije, danas je jecalo barem dvije stotine mališana. Onih kojima će majica s natpisom FINDO biti jedna od najljepših uspomena djetinjstva. Onih kojima je čika Rufi pokazao šta je drugarstvo, sport, fer plej. Malih Findovaca koji su danas učinili što su najviše mogli, ispraćajući Rufija svojim trenerkama, suzama i beskrajnom tugom.

Danas se plakalo od Rusije do Amerike. Za dobrim čovjekom, Davorom Ruželom. Plakao je Zlatan Prešić, u dalekoj Uhti, za svojim drugarom, saborcem, saradnikom. Plakao je Lazar Đurović u Kaliforniji, za svojim trenerom koji mu je pokazao prvi dvokorak, i put ka zvjezdanim stazama.

Nije bilo govora. Ni kamera, ni uglednih sportskih radnika i funkcionera. Nije bilo ničega što bi narušilo istinsku tugu onog Doboja koji je poznavao i volio Rufija. Tihog, nenametljivog, skromnog noćnog čuvara. Legendu dobojskog sporta i uzora generacija dječaka i djevojčica.

A taj Doboj je veliki grad. I sigurna sam da će se baš taj Doboj sjećati svog Rufija. Koliko sutra, vidjećete, osvanuće Rufijev lik na nekom muralu, a nekim novim klincima će dojučerašnji košarkaši s ponosom govoriti da ih je baš taj LIK naučio kako se igra lopte između dva obruča. Jer, ljubav i sjećanje nađu svoj put. I bez govora i komemoracija.{gallery}dobojNEWS/sport/kosarka/findo/2018/Rufi-sahrana:::0:0{/gallery}