JA IMAM STAV Hitno stanje u Hitnoj

Tako da i oni trpe zbog otkaza. A pacijenti posebno. Baš u trenutku kada sam snimala izjavu ispred Hitne, stigao je poziv za intervenciju. Medicinska sestra i vozač zaputili su se na teren, dok je dežurni ljekar ostao. Kada sam ga pitala zašto i on ne ide, rekao je da ne može Službu ostaviti bez ljekara.

E, time je sve kazao. Dok se u nekim drugim službama možda sudaraju, u Hitnoj je knjiga spala na dva slova. Nije mi jasno kako su prošle godine radnici u Hitnoj bili potrebni, a već ove više nisu. Zar niko ne radi neke analize i projekcije? Ne može se, doduše, predvidjeti broj intervencija, ali prema dosadašnjem iskustvu, ipak se da naslutiti tendencija povećanja. Doboj je regionalni centar, nažalost, ne u ekonomskom smislu, nego u saobraćajnom, tu u blizini je i autoput, a i u Stanarima kada zatreba nekom pomoć, zovu dobojsku Hitnu jer svoju nemaju. E, sada ide moje omiljeno pitanje.

Da li su radnici zaposleni kao dio predizborne kampanje, nadajući se da će ipak zadržati teško dobijeno radno mjesto? O toj nezgodnoj temi niko ni riječ da kaže. Da im se zalaganje nije isplatilo, postali su svjesni kada su dobili radne knjižice. Ali zato sada strahuju njihove kolege koje imaju rješenje o radu na neodređeno.

Ali ne toliko od otkaza, koliko od premještaja u Službu hitne pomoći. Da budemo realni, niko se ne otima da radi tamo. Ko god je imao priliku dokopao se neke od službi u kojima se radi u dvije smjene i gdje je radna jedna subota u mjesecu. Turnusi, noćni rad, zatim rad nedjeljom i praznicima nije nešto oko čega bi se medicinari otimali, pogotovo što nije dovoljno plaćeno.

Zato će biti interesantno vidjeti da li će Uprava uspjeti da u narednim danima pronađe dobrovoljce koji će svoja znanja primjenjivati u službi u kojoj je "krv do koljena". Sve u svemu, kome zatreba Hitna, neka se moli bogu da neko od vozača i tehničara nije na bolovanju ili da su upravo otišli na drugu intervenciju, i da se morate sami snalaziti.