REAGOVANJE: Drveni advokat dobojskog SDS-a

Pošto za mene kaže da sam „drveni advokat dobojskog SDS”, time očigledno isključuje meni moje pravo da i ja svoje stavove koji se odnose na aktuelna društveno – politička zbivanja u Gradu Doboju iznosim takođe kao građanin. Profesor Šajinović u svom tekstu kaže : „Stvar odbrane navedene odluke od strane nekog pojedinca, sama po sebi, ne bi bola oči da mlađani Jovanović pri tome nije uzeo na zub sveštenstvo Namjesništva dobojskog Srpske pravoslavne crkve i odluku sa sastanka navedenog crkvenog organa„”, zatim nešto dalje u tekstu kaže : „Jovanović nastavlja da docira kao da pred sobom ima djecu iz obdaništa a ne obrazovane teologe”, iz ovoga se jasno da vidi da je profesor revoltiran mojim navodnim napadom na sveštenstvo Namjesništva dobojskog odlučio da reaguje kao pojedinac, odnosno da se poslužim njegovom retorikom kao advokat SPC (u ovom slučaju Namjesništva dobojskog), zašto nema potrebe, jer ako ima elemenata moje navodne krivice u odnosu na SPC (Namjensištvo dobojsko) postupak protiv mene prema Ustavu SPC pred Crkvenim sudom Eparhije zvorničko – tuzlanske, može da pokrene crkvenosudski tužilac pomenute eparhije. Međutim, ono što bode oči iz svega ovoga jeste da profesor ima dvostruke aršine, sebi daje za pravo da čini nešto, a meni to pravo oduzima, pod uslovom da sam i istupao sa pozicije koju mi stavlja na teret, mada nisam, jer shodno Statutu SDS – a član 69. „Predsjednik opštinskog odbora (u ovom slučaju gradskog odbora) predstavlja opštinski odbor” jasno je ko predstavlja i zastupa interese GO SDS Doboj pred javnošću, tako da je suvišno to dalje obrazlagati.

U tekstu su izrečene određene neistine kao npr. „uz to drčni, Igor Jovanović, odnedavno omladinac SDS-a!”, shodno Statutu SDS – a, u Aktiv mladih ulaze osobe do navršenih 32 godine života, budući da sam ja član SDS – a, od 03.02.2015. godine, a navršio sam 22.03.2015. godine 33 godine života, očigledno je da profesor Šajinović nije iznio istinit podatak

Dalje u tekstu profesor kaže : „Navedeno Jovanovićevo trabunjanje o tobožnoj demokratiji, e da bi se pokazala njegova cjelomudrenost koju jedan nedovršeni student objektivno ne može imati”, ovdje je opet iznesen neistinit podatak, budući da sam 24.10.2013. godine na Fakultetu za bezbjednost i zaštitu u Banjaluci stekao zvanje diplomirani pravnik za bezbjednost i kriminalistiku, broj diplome 824/13, što je lako provjerljivo javnosti.

Da je to praksa kod profesora Šajinovića jasno se vidi i iz njegovih ranijih tekstova kao npr. u tekstu „Đon obraz politički konvertita“, u kojem profesor Šajinović kaže : „Dobojski es-de-es-ovci, kakvi su takvi su, zaćoreni u svoje predvodnike, prave gluposti jednu za drugom već godinama. Znao sam, još dok su složno glasali iz odborničkih klupa protiv sudskih odluka donesenih u korist Srba iz Kotorskog, da će srljati sve dalje u glib u koji ih uvaljuje njihova načelnička perjanica (misli se na gradonačelnika Obrena Petrovića) samo da ne bi sam završio u nekom od federalnih zatvora zbog komandne odgovornosti koju je objektivno imao u ratu a ima sljedstveno tome i danas jer ratni zločin ne zastarijeva.

Ovdje se profesor Šajinović stavlja u poziciju suda, pa sam presuđuje da je gradonačelnik Obren Petrović objektivno imao komandnu odgovornost u ratu, aludirajući da je odgovoran za ratne zločine, samo profesor namjerno zaboravlja zakonski član koji definiše pretpostavku nevinosti „svako se smatra nevinim za krivično djelo dok se pravnosnažnom presudom ne utvrdi njegova krivica” (pomenuti zakonski član postoji u svim zakonima o krivičnom postupku koji se primjenjuju u BiH). Da ne pominjem da bi morala biti podnesena krivična prijava protiv gradonačelnika, pokrenuta i okončana istraga, podignuta i potvrđena optužnica, donesena prvostepena presuda i iscrpljeni svi pravni lijekovi, do konačne pravosnažne presude višeg suda, ali očigledno je da je profesor to sve sam obavio i presudio, a javnosti ostavljam neka prosuđuje o objektivnosti.

Takođe, u tekstu professor Šajinović kaže: „Iza toga, citirajući zakon, Jovanović spočitava crkvenim ocima kako je crkva odvojena od države. Međutim, odmah iza navedenog, on priznaje da je Crkva, svakako, dio društva i tom činjenicom stiče pravo da bude konsultovana u „mnogim važnim pitanjima“, čime nadobudni autor zapada u kontradikciju koju pokušava riješiti optužbom patrijarha Irineja zbog podrške Miloradu Dodiku na izborima 2014. godine.”

Ne znam u čemu profesor vidi kontradikciju kada sam jasno napisao da je poželjno da se konsultuje o mnogim veoma važnim pitanjima koja su u granicama njenog ustavnog (Ustav SPC) i zakonskog okvira definisanog u Zakonu o slobodi vjere i pravnom položaju crkava i vjerskih zajednica u Bosni i Hercegovini, a koja su u direktnoj vezi sa životom pojedinca i društva. U pomenutom Zakonu u članu 10. se kaže: „Crkve i vjerske zajednice mogu osnivati kulturne, karitativne, zdravstvene i vaspitno - obrazovne ustanove različitog smjera, vrste i stepena, u pravima izjednačene sa ustanovama čiji su osnivači država ili drugi ovlašteni osnivači, i vršiti u njima odgovarajuću djelatnost, te navedenim ustanovama samostalno i neposredno upravljati u skladu sa zakonom”, malo dalje u istom zakonu se kaže u članu 14. „Crkve i vjerske zajednice odvojene su od države a to znači da : država nema pravo miješati se u unutrašnju organizaciju i poslove crkava i vjerskih zajednica; (shodno analogiji važi i obrnuto) crkve i vjerske zajednice u oblasti porodičnog, roditeljskog prava i prava djeteta mogu obavljati funkciju humanitarne, socijalne i zdravstvene pomoći, vaspitanja i obrazovanja, u skladu s odgovarajućim zakonima koji uređuju ta prava i materiju;”. Iz ovoga se jasno vidi da se u mnogim oblastima društvenog života uloga crkvi i vjerskih zajednica prepliće sa državom, a to su svakako važna pitanja za život pojedinca i društva u cjelini, osim ako profesor ne smatra drugačije.

Iz čitavog teksta se jasno vidi da je usmjeren ne diskreditaciju moje ličnosti, jer tekst obiluje sa AD HOMINEM gdje je profesor Šajinović pokušao da negira istinost mojih tvrdnji iz mog teksta „Klerikalizacija dobojske političke scene”, ukazivanjem na navodno negativne karakteristike ili ubjeđenja moje ličnosti, bez valjane argumentacije koja bi pobijala moje tvrdnje iznese u pomenutom mom tekstu), npr „umovanja Igora Jovanovića“, „nadobudni, a uz to drčni, Igor Jovanović“, „Jovanovićevo trabunjanje“, „nedovršeni student“, „mijenja stranke kao Ciganin konje“ (profesor koristi politički nekorektan izraz za etničku grupu Roma), „Doći iz Vozuće i misliti kako ovdje u Doboju važe ista pravila gorštačkog tršenja na svim poljima privrednog i društvenog života” (ovdje se ide čak dotle da se čitavom jednu kraju pripisuju neka gorštačka ponašanja u negativnom kontekstu, što je generalizacija), „E, takvim došljacima, kao što su Blagojević i Jovanović” (ja sam u Doboju nastanjen od jula 1994. godine, pričati o došljacima, nakon rata je iluzorno, jer u Doboju je tokom i nakon rata struktura stanovništva bitno izmijenjena dolaskom ljudi sa područja Ozrena, Zavidovića, Maglaja, Zenice, Sarajeva itd, ja smatram da je Doboj otvoren grad za sve, za kretanje ljudi, roba, kapitala i usluga, ali eto očigledno postoje i oni koji misle drugačije).

Što se tiče pitanja koje mi je postavljeno na kraju teksta sve što mogu reći je sljedeće, a to je da sadržaj pitanja proizilazi iz nečega što je po meni paušalna insinuacija nikakvim činjenicama zasnovana, osim na principu rekla – kazala, što se vidi iz teksta gdje profesor kaže : „Moje pitanje je proisteklo iz saznanja od poznanika Bošnjaka”, pri čemu profesor ne navodi nijedno ime, ni mjesto ni vrijeme kada se to desilo, kako bi se eventualno moglo stupiti u kontakt sa pomenutim osobama i provjeriti tačnost navedene konstatacije u tekstu „da se za Obrena ne agituje na političkim tribinama već da to čine hodže u džamijama”.

Budući da je hrišćanski praštati, ja profesoru Šajinoviću opraštam sve uvrede što izreče prema meni svjesno ili nesvjesno, jel kako reče Sveti Jovan Zlatoust „Ne praštajući drugome, ti njega toliko ne ogorčavaš, koliko sebe vrijeđaš”, te mu želim sve najbolje kako na ličnom tako i na poslovnom planu, i sa ovim završavan našu polemiku.

„A zašto vidiš trun u oku brata svoga, a brvno u oku svome ne osjećaš?” (Mt,7:3)

Igor Jovanović